logo

O nama
PDF Print E-mail

Ko su Trapisti?

001Banjalučka pivara je osnovana 1873. god. Osnivači pivare su redovnici samostana Marija Zvijezda iz reda Trapista. Manastir se nalazi u blizini pivare. Trapisti pripadaju redovničkom redu koji živi po pravilima svetog Benedikta.

Red Trapista se prvi put spominje u 17 vijeku pojavom reformatorskog pokreta koji je započeo u samostanu Noter Dam de la Trape. Po tom samostanu dobijaju i ime. Rasprostranjeni su po čitavom svijetu. Karakteristika za taj red je da iz crkvi iznose sve što je suvišno, moto reda je tišina i rad.

002Za njih se povezuje obaveza šutnje premda nisu zavjetovani na šutnju. Šutnja u njihovom redu je samo u vrijeme koje je odredjeno za molitvu. Izmedju molitvi dan im mora biti ispunjen radom, pošto po njihovim riječima djavo boravi u neradu.

U čitavom svijetu su poznati po tome što su organizovali različite oblike proizvodnje i za svoju proizvodnju vezali lokalno stanovništvo koje je radilo na njihovim imanjima.

Gdje god su dolazili organizovali su proizvodnju sira, piva, sukna i svoje proizvode su prodavali na lokalnom tržištu. Poznati su po tome da su u sklopu samostana imali i sirotišta u koja bi prihvatali napuštenu djecu, brinuli se o njima, učili ih zanatima i priča kaze da djeca kada bi odrasla iz njihovog sirotišta bi odlazila sa znanjem jednog od zanata iz tog vremena i alatom potrebnim da sama počnu raditi posao koji su učili.

Istorija Banjalučke pivare

003Trapisti u Banjaluku dolaze polovinom 19. vijeka, kupuju zemlju u Delibašinom selu, osnivaju samostan i počinju sa svojim radom. Osnivač samostana i pokretač svih aktivnosti, a samim tim i osnivač banjalučke pivare je redovnik Franc Pfaner.

Među prvim poslovima pokreću proizvodnju piva. Prva proizvodnja koja je bila probna krenula je 1873. što se uzima i za datum osnivanja Banjalučke pivare.

U to vrijeme počinju sa proizvodnjom sira ( u danima najveće proizvodnje proizvodili su i do 400 kg sira dnevno),  proizvodnjom makarona, sukna, grade prvu hidrocentralu, grade most preko rijeke Vrbas. 

Izgradnja mosta na Vrbasu I u svim tim poslovima zapošljavaju lokalno stanovništvo. Pivara u početku pokušava sama da proizvodi hmelj međutim rezultati nisu bili zadovoljavajući.

004Dugo godina pivara je sama proizvodila slad koji je koristila u procesu proizvodnje piva. U prostoru starog klijališta (mjesto gdje je klijao ječam) sada se nalazi novo postrojenje amonijačnih kompresora, a na lokaciji sušare slada danas se nalaze rezervoari za amonijak.

Poslije drugog svijetskog rata pivara je nacionalizovana i prelazi u vlasnistvo države. Od svih poslova kojim su se bavili Trapisti do danas je ostala jedino proizvodnja piva.

'Banjalučka pivara'' je 1975. godine ušla u sastav agroindustrijskog poljoprivrednog kombinata ''Bosanska Krajina'', čija je članica bila do 1989. godine, kada je istupanjem postala samostalno preduzeće.

U toku 1991. godine izvršena je promjena strukture vlasništva i ''Banjalučka pivara'' je registrovana kao dioničko društvo u mješovitoj svojini, pri čemu je jedan dio kapitala ostao u društvenoj svojini, a drugi dio kapitala je prodajom internih dionica radnicima, postao dionički.

Kasnije, na osnovu zakonskih propisa, kapital preduzeća u društvenom vlasništvu postaje državni. Istovremeno ''Banjalučka pivara'' je proglašena preduzećem od interesa za Republiku Srpsku.

007Početkom 2003. godine dolazi do prenosa državnog kapitala u akcijski, čime Banjalučka pivara postaje akcionarsko društvo.
Krajem 2004. godine okončana su investiciona ulaganja u modernizaciju i proširenje proizvodnih pogona, čime je proizvodni kapacitet podignut na 1.000.000 hl piva godišnje.

Banjalučka pivara je od jedne male pivare koja je u početku služila samo za potrebe samostana izrasla u jednu veliku i modernu pivaru čiji je kapacitet proizvodnje dovoljan za snabdijevanje cijelog BiH tržišta.

Pivara danas

008

Banjalučka pivara, jedina domaća pivara u Republici Srpskoj dugoročno je opredjeljena za jačanje domaće proizvodnje ali i praćenje i zadovoljenje potreba  naših potrošača i kupaca. Najviši standardi kvaliteta koje ispunjavamo prilikom svakog koraka u proizvodnji piva, vrhunske sirovine koje koristimo i najsavremenija tehnologija proizvodnje i punjenja piva, svrstavaju Banjalučku pivaru među najmodernije pivare u regionu.

2012. godina je bila važna godina za nas. Predstavili smo novi izgled omiljenog domaćeg piva i zamjenili deset miliona boca Nektara, čime smo zaokružili trogodišnji rad na modernizaciji Banjalučke pivare, ali i načinili prvi veliki korak ka profitabilnom poslovanju koje karakteriše veća usmjerenost ka kupcima i njihovim željama. Naš trud, ulaganja i predan rad prepoznali su naši vjerni potrošači ali i novi obožavaoci Nektar piva kojih je svake godine sve više. Velikim trudom i zalaganjem svih zaposlenih radnika u Banjalučkoj pivari, zahvaljujući ogromnoj posvećenosti kompaniji, u 2013. godini smo uspjeli da dostignemo naš dugoročni cilj, postavljen prije tri godine - prelazak praga prodaje piva od 400.000 hektolitara, na šta smo vrlo ponosni. Ovaj uspjeh Banjalučke pivare dijelimo s našim potrošačima, koji prepoznaju trud našeg tima i kvalitet naših piva, kao i sa svim kupcima, dobavljačima i akcionarima jedine domaće pivare u Republici Srpskoj.

Banjalučka pivara je tokom 2014. godine nastavila s velikim ulaganjima, efikasnijim upravljanjem potrošnje energije i modernizacijom proizvodnje, te uvođenjem novih proizvoda, osluškujući potrebe i želje svojih potrošača. Uprava Banjalučke pivare je prepoznala stalno investiranje i konstantno poboljšanje organizacije rada i proizvodnog procesa kao najefikasniji način za opstanak i rast na tržištu, koje dijeli s velikim multinacionalnim kompanijama, čiji su resursi neuporedivo veći u odnosu na jedinu domaću pivaru u Republici Srpskoj. Banjalučka pivara je počela punjenje najpoznatijeg domaćeg brenda Nektar piva, te svog najmlađeg brenda Kastel piva u limenke u svom proizvodnom pogonu. Uložili smo četiri miliona KM u svoju, potpuno novu liniju za punjene piva u limenke i liniju za punjenje piva u plastičnu ambalažu, zahvaljujući prije svega, značajnom povećanju prodaje Nektar piva u limenci u poslednjih nekoliko godina, ali i poslovnoj politici Banjalučke pivare koja je dugoročno opredjeljena ka budućem uspjehu domaće pivarske industrije u Bosni i Hercegovini. Banjalučka pivara sada staje 'rame uz rame' s najvećim regionalnim pivarama i potvrđuje mjesto apsolutnog lidera među domaćim pivarama u Bosni i Hercegovini. Ova investicija omogućiće Banjalučkoj pivari konkurentnost na brzo rastućem tržištu nepovratne ambalaže u Bosni i Hercegovini, ali i veću  okrenutost izvozu u budućnosti. Nektar pivo trenutno se može naći u SAD, Kanadi, Velikoj Britanij, Austriji, Švedskoj, Hrvatskoj i Srbiji.

Zaštita domaće proizvodnje

Pivo je bilo i ostalo najomiljenije alkoholno piće većini stanovništva na ovim prostorima. Tu se ništa nije promjenilo. Razlika između nekad i sad je u činjenici da je domaće pivo nekad bilo omiljeno pivo stanovništva dok je danas situacija potpuno drugačija. Strana piva su preuzela lidersku poziciju. Uprkos činjenici da domaće pivare imaju kapacitet da zadovolje potrebe stanovništva, zbog nepostojanja sistema zaštite domaćih proizvođača i dalje se najviše konzumira pivo iz uvoza. U promjeni takve situacije možemo se osloniti samo na organe BiH.

BIH je posebna i po tome što ima najveći postotak uvoza piva u Evropi, a to je negdje oko 60%. Većina tog piva dolazi iz susjednih država, koje same uvoze svega tri do pet posto svoje potrošnje, tako da imamo veoma neuravnotežene trgovinske odnose. Zbog različitih razloga, od kojih je najvažniji taj da imamo trgovinsku politiku, izuzetno je teško uvoziti. Takva situacija postoji već pet do šest godina. Nalazimo se u jednoj veoma nepovoljnoj situaciji i željeli bismo da Vlada preuzme incijativu i podrži domaće proizvođače.

Na kraju, ako nemate domaću proizvodnju, nemate zaposlenje, a samim tim ni doprinose i poreze, jednostavno nemate privredu koja funkcioniše. Mislim da taj stav treba da se mjenja, kako od Vlade tako i od potrošača. Poenta je u tome da kao potrošač treba da trošite domaće proizvode, jer na taj način pomažete domaću privredu. Ako sami sebi pomognemo svima će biti bolje, a vrlo mali broj potrošača to vidi. Jako je važno da trošenje uvezenih proizvoda znači i izgubljeni novac za domaću privredu.