Ovo piće, za koje mnogi tvrde da je zapravo jelo, koristilo se već u predistorijskom razdoblju. Proizvodili su ga Kelti, Germani, Sloveni i Skiti... Proizvodio se iz ječma, pšenice, zobi i heljde, a mnogi stari narodi začinjavali su ga raznim mirođijama i medom. Današnji glavni sastojak hmelj počeo se koristiti tek u 13. veku. Pivopijska središta u starom veku bila su u Jermeniji, Mesopotamiji i Egiptu. Iz tih su područja pivo posle preuzeliGrci i Rimljani. Sastav pivaSastojci dragocene tečnosti: voda, etanol, ugljen dioksid i neprevreli deo ekstrakta (suve materije) sladovine. Udeo etanola ovisi okoncentraciji suve materije u sladovini od koje je pivo proizvedeno i stepenu prevrenja. Zavisno od vrste piva, ѕapreminski udeo alkohola možebiti različit, tj. manji od 0,5% kod "bezalkoholnih" piva i veći od 8% kod ječmenih vina. Lager piva sadrže do 0,5% ugljen-dioksida, koji mu daje svežinu, te bitno utiče na penušavost. Stabilnost pene zavisi od koncentracije i hemijskog sastava neprevrelog dela ekstrakta, pa se pivas više ekstrakta mahom jače pene. Sposobnost držanja pene zavisi od količine i hemijskog sastava ekstrakta. Ekstrakt piva pretežno čine ugljeni hidrati i manja količina proteina, aminokiselina, glicerina i sastavnih delova hmelja. Od sastava ekstrakta zavisi punoća ukusa piva. Hemijski sastav ekstrakta ne zavisi samo od vrste slada, nego i od načina proizvodnje sladovine i vođenja fermentacije, odnosno stupnja konačnog prevrenja na kraju fermentacije. |